28. juli svjetski dan borbe protiv hepatitisa

Bez hepatitisa

ELIMIŠIMO HEPATITIS!

28. juli svjetski dan borbe protiv hepatitisa

Hepatitis je upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja ćelija jetre (hepatocita). Može biti akutni i kronični. U nekim slučajevima, akutni hepatitis prelazi u kronično stanje. Klinička slika i prognoza, kao i terapija ovisi o uzročniku upale jetre. Upalu jetre mogu izazvati različiti uzročnici: bakterije, virusi, alkohol, različiti toksini pa čak i lijekovi. Veliki je broj virusa koji mogu izazvati upalu jetre.

VIRUSNI HEPATITISI

Do sada je otkriveno nekoliko različitih virusa hepatitisa i označavaju se slovima abecede: A, B, C, D, E, F, G . Svi ovi hepatitisi se razlikuju po načinima prenosa, dužini inkubacije, težini bolesti, mogućnosti prelaska u kroničnu upalu tj. kronični hepatitis i razvoju teških komplikacija kao što su ciroza jetre i karcinom jetre. Najopasnijisu virusi C i B. Osim ovih virusa akutni hepatitis mogu prouzrokovati i drugi virusi kao npr. citomegalovirus, Epstein-Barrov virus, herpes simplex i varicella-zoster virusi, adenovirusi, rubeola, mumps, eho virusi itd.

HEPATITIS B

Procjenjuje se da 257 miliona ljudi živi s infekcijom virusa hepatitisa B (definirano kao hepatitis B pozitivan površinski antigen) tj. 4-6% svjetske populacije.

Godine 2015., hepatitis B rezultirao je 887 000 smrtnih slučajeva, uglavnom od komplikacija (uključujući cirozu i hepatocelularni karcinom).

Prema podacima SZO prevalencija hepatitis B infekcije na području Europskog regiona iznosi 1,6%, što predstavlja veliki globalni zdravstveni problem.

Osnovni put prenosa i nastanka infekcije je parenteralni. Drugi načini prenošenja virusa su: seksualni (do 5%), hemodijaliza (10-20%), sa zaražene majke na dijete (2-7%), perkutani (1%), povrede zdravstvenog osoblja (2%), bolničke infekcije i infekcije nakon presađivanja organa. U oko čak 30% inficiranih osoba ne može se sa sigurnošću utvrditi put prenosa.

Faktori rizika za nastanak infekcije virusom hepatisa B:

• Osobe koje su primale transfuziju krvi prije 1995. godine
• Osobe koje uzimaju ili su uzimale opojne droge putem injekcija
• Osoba na hemodijalizi
• Osobe koje su oboljele od hemofilije
• Osobe koje su se tetovirale ili imaju piercing
• Zdravstveni radnici
• Osobe koje su imale nezaštićeni spolni kontakt sa zaraženom osobom
• Novorođenčad rođena
• Među članovima porodice upotrebom zajedničkog pribora za higijenu.
• Muškarci koji stupaju u seksualne odnose sa muškarcima.
• Prilikom hirurških, stomatoloških i endoskopskih intervencija ukoliko su instrumenti loše sterilisani.

Prevencija

Osnovan mjera prevencije je vakcinacija. Vakcina protiv hepatitisa B je dostupna od 1982. Ona je 95% učinkovita u prevenciji infekcije i razvoju kroničnih bolesti i raka jetre uzrokovanih hepatitisom B.

Vakcina:

ü  stimulira organizam na proizvodnju imunogene razine anti-HBs,

ü  postiže imunitet na HBV kod 95% primaoca,

ü  sprječava razvoj kroničnog hepatitisa B i vezane bolesti jetre, smanjuje stupanj prijenosa virusa hepatitisa B.

Vakcina se daje djeci na rođenju, sa mjesec dana i sa šest mjeseci. Imunizacija protiv akutnog virusa hepatitisa obavezna je da se sprovodi kod svih nevakcinisanih i nepotpuno vakcinisanih lica u zdravstvenim ustanovama uključujući i učenike i studente zdravstveno obrazovne struke, koji dolaze u neposredan kontakt sa infektivnim materijalom.

Ostale mjere prevencije:

ü  Edukacija stanovništva, a naročito rizičnih grupa, o hepatitisu B, načinima prenošenja i metodama zaštite

ü  Korištenje prezervativa pri seksulanim kontaktima

ü  Korištenje jednokratnih igala i šprica i ostalog pribora i instrumenata, te njihovo bezbjedno odlaganje.

ü  Korištenje zaštitnih maski, rukavica, kecelja, naočala i ostale zaštitne opreme.

ü  Korištenje sterilnih igala za bušenje ušiju, tetoviranje, piercing.

ü  Pravilna dezinfekcija i sterilizacija pribora i instrumenata u zdravstvenim ustanovama

ü  Individualna upotreba sredstava za ličnu higijenu (brijači,četkice,grickalice,makaze).

HEPATITIS C

Prema podacima Svjetske zdravstve organizacije (SZO) procijenjuje se da preko 170 miliona ljudi u svijetu živi sa HCV infekcijom, a oko 12 miliona je koinficirano sa HCV/HIV. Međutim, oko 80% inficiranih tokom vremena razvija kronično oštećenje jetre, koje ako se ne liječi na vrijeme može da progredira u cirozu ili primarni karcinom jetre.

Virus hepatitisa C se prenosi putem krvi, rjeđe seksulanim kontaktom i sa majke ne dijete u toku trudnoće. Transmisija putem krvi podrazmijeva transfuziju zaražene krvi i krvnih produkata kao i korištenje nesterilnog pribora i opreme prilikom intervencija na koži i sluznicama. Hepatitis C se često naziva i “tihom bolesti” jer se manje od 5% lica javlja neposredno po sticanju infekcije.

Virus se nalazi u krvi i tjelesnim tečnostima inficiranog, a na sobnoj temperaturi moze preživjeti do četiri dana.

Putevi prenosa

Prije uvođenja obaveznog testiranja krvi dobrovoljnih davalaca, glavni put prenošenja infekcije bila je transfuzijia krvi i krvnih derivata, a sada su to:

ü  Upotreba nesterilnog pribora od strane injekcionih korisnika droge

ü  Slučajne povrede medicinskog osoblja na kontaminiran pribor

ü  Seksulani kontakt

ü  Vertikalni put prenosa- sa majke na dijete

ü  Korištenje nesterilnih instrumenata za piercing i tetoviranje

ü  Korištenje zajedničnog pribora za ličnu higijenu

Prevencija

Za hepatitis C ne postoji specifična prevencija, odnosno vakcinacija.

Za hepatitis C koriste se nespecifične mjere prevencije usmjerene ka svim bolestima koje se prenose putem krvi a to su:

ü  Testiranje krvi dobrovoljnih davalaca

ü  Upotreba sterilnog pribora od strane injekcionih korisnika droge

ü  Upotreba jednokratnih šprica, igala i ostalog pribora u zdravstvenim ustanovama i njihovo bezbjedno odlaganje nakon upotrebe

ü  Korištenje zaštitnih rukavica, maski, kecelja i druge zaštitne opreme

ü  Upotreba sterilnog pribora za tetovaže, piercinga i bušenje ušiju

ü  Pravilna upotreba prezervativa

ü  Edukacija i testiranje rizičnih grupa radi ranog otkrivanja i liječenja.