Svjestki dan borbe protiv bjesnoće obilježava se 28. septembra radi podizanja svijesti javnosti o važnosti te bolesti, smrtonosne za čovjeka, te o načinima zaštite i sprječavanja njenog širenja.
Ovogodišnji moto glasi: „Bjesnoća: Podijelite poruku. Spasite život“
2006. godine pokrenuta je inicijativa za obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće i već su se 2007. na prvom obilježavanju tog dana u kampanju uključile 74 zemlje. Do danas ih je uključeno više od 130.
Virus Rabiesa (bjesnila) spada u rod Lissavirusa, a porodicu Rhabdoviridae. Oblika je puščanog metka. Ima lipidnu ovojnicu, pa je osjetljiv na djelovanje etera i hloroforma, rastvarače za lipide, deterdžente i proteolitične enzime. Genom se sastoji od jednolančane RNK.
Prirodni rezervoar su divlje životinje: lisice, vukovi, pacovi, jazavci i dr. Glavnu ulogu u prenošenju bjesnila na našim prostorima imaju vukovi i lisice. U potrazi za hranom oni se spuštaju do seoskih naselja gdje dolaze u sukob s psima i inficiraju ih. Virus bjesnila dospijeva u ranu ili tkiva čovjeka kada ga ugrizu oboljele životinje ili ga ližu po povrijeđenoj ili ispucaloj koži.
Čovjek se može zaraziti nakon kontakta sa zaraženom divljom ili domaćom životinjom (npr. psi, mačke) i zato je u slučaju postojanja i najmanje sumnje potrebno kontaktirati svog liječnika i epidemiološku službu Zavoda za javno zdravstvo USK-a.
Antirabična stanica se nalazi u sastavu Epidemiološke službe Zavoda za javno zdravstvo USK-a, koji je ujedno i jedina zdravstvena ustanova u kojoj se provodi antirabična zaštita. Cilj ove zaštite je spriječiti razvoj bjesnoće kod ljudi ozlijeđenih od životinja koje su potencijalno bijesne.
Antirabična stanica Zavoda za javno zdravstvo USK-a prima i obrađuje sve osobe koje su bile ugrižene, ogrebane ili u kontaktu sa slinom bijesnih ili na bjesnoću sumnjivih životinja (pas, mačka, lisica, krava i td.). Nakon obrade i prema potrebi, ovisno o indikacijama, provodi se antirabična zaštita (cijepljenje i imunoprofilaksa).
Cijepljenje protiv bjesnoće ovisi o više faktora (lokalizaciji povrede, da li je povreda nastala kroz odjeću ili na golu kožu, težini povrede, da li je životinja poznata ili ne, da li je ugriz provociran ili ne...), tako da sve ugrižene osobe ne moraju biti cijepljene. Te indikacije postavlja specijalista epidemiolog ili drugi ljekar antirabične stanice. Ako se radi o ugrizu životinje poznatog vlasnika, životinja se stavlja pod veterinarski nadzor u trajanju od 10 dana, a nakon tog vremena veterinar izdaje mišljenje o stanju životinje.
U Zavodu za javno zdravstvo USK-a organizirana je pripravnost liječnika specijalista i tehničara, a vezano za ovakve incidente.
U proteklom periodu u antirabičnoj ambulanti Zavoda za javno zdravstvo USK-a ukupno su obrađene 44 ozlijeđene osobe. Od toga 43 ozljede nanešene su ugrizom pasa u vlasništvu, te je 1 ozljeda nanešena ugrizom mačke.
Kod 1 osobe je sprovedena potpuna antirabična zaštita.
Svake godine, bjesnoća ubije gotovo 70.000 ljudi, većinom djece u zemljama u razvoju.
Preko 90% slučajeva bjesnoće kod ljudi uzrokovano je ugrizom bijesnih pasa. Cijepljenje pasa štiti i ljude. To je najjednostavniji i najučinkovitiji način zaštite i pasa i ljudi. Bjesnoća može biti eliminirana, zato, uvijek cijepite svog psa. Njegovom zaštitom štitite i sebe i svoju porodicu. Za razliku od mnogih drugih bolesti, već odavno imamo sve što nam je potrebno da bismo iskorijenili bjesnoću. Stoga je svaka nova žrtva previše.
Veliki problem naše države pa tako i USK-a su psi lutalice. Potrebno bi bilo da šira zajednica učini sve napore kako bi se i ove životinje humano tretirale kroz humane azile za životinje ili udomljavanje, te na taj način dobile priliku i da se vakcinišu protiv bjesnoće.
Bjesnoća (rabies) je teška i gotovo uvijek smrtonosna bolest koju uzrokuje virus bjesnoće (rabies virus) iz porodice Rhabdoviridae.
To je bolest prvenstveno različitih toplokrvnih životinja, a s njih se na čovjeka može prenijeti ugrizom ili inokulacijom slinom kroz oštećenu kožu ili sluznicu.
Virus bjesnoće uzrokuje brzo razvijajuću smrtonosnu upalu mozga (encefalitis). Period inkubacije nakon ulaska virusa u organizam varira od desetak dana do nekoliko sedmica, ali se spominje i godina dana. U početnoj fazi javljaju se glavobolja, mučnina, povraćanje, temperatura, zatim uznemirenost, preosjetljivost na svjetlost i zvuk, obilno slinjenje, otežano gutanje, konvulzije, koma i smrt uzrokovana respiratornom paralizom.
Postekspozicijski pravovremeni tretman odnosi se na obradu rane, eventualnu tetanus profilaksu, te antirabičnu profilaksu.
Bjesnoća se kod životinja razvija slično kao i kod ljudi; može se primijetiti promjena ponašanja (npr. lisice ne zaziru od bliskog kontakta s ljudima, kod pasa se javlja agresivnost), ali se javljaju i drugi raznovrsni simptomi (povraćanje, proljev, paraliza tijela i dr.) i zato u slučaju i najmanje sumnje treba kontaktirati veterinarsku službu i striktno slijediti njihove upute za postupanje sa sumnjivom životinjom.
World Rabies Day is marked on September 28th to raise public awareness of the importance of this disease, deadly to humans, and ways of protecting and preventing its spread.
This year the theme for the day is ‘Rabies: Share the message. Save a life’.
Rabies is a tough and almost always deadly disease caused by a rabies virus from the Rhabdoviridae family.
It is a disease primarily of different warm-blooded animals, and can be transmitted to humans by bite or inoculation of saliva through damaged skin or mucous membrane.
The rabies virus causes a fast-developing deadly brain inflammation (encephalitis). The incubation period after entry into the organism varies from ten days to several weeks, but one year is also mentioned. Headache, nausea, vomiting, temperature, then anxiety, hypersensitivity to light and sound, abnormal sneezing, difficulty swallowing, convulsions, coma and death caused by respiratory paralysis occur at the initial stage.
Rabies is developing similarly in animals as in humans; a change in behavior can be observed (for example, foxes are not afraid of close contact with humans, dogs are aggressive), but there are also other various symptoms (vomiting, diarrhea, paralysis, etc.) and therefore, in the case of the least doubt - contact the veterinary service and strictly follow their instructions for dealing with the suspicious animal.