Svjetski dan borbe protiv AIDS-a 2019.

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava se 01.12. svake godine. To je prilika da se ljudi širom svijeta ujedine u borbi protiv HIV-a, pokažu podršku ljudima koji žive s HIV-om i odaju počast onima koji su umrli od neke bolesti povezane sa AIDS-om. Osnovan 1988., Svjetski dan borbe protiv AIDS-a bio je prvi svjetski dan zdravlja.
Ovogodišnja tema glasi “Zajednice čine promjenu”.

Virus humane imunodeficijencije (HIV) napada imuni sistem i slabi obrambeni sistem ljudi protiv infekcija i nekih vrsta raka. Kako virus uništava i narušava funkciju imunoloških ćelija, zaraženi pojedinci postepeno postaju imunodeficijentni. Imuna funkcija se obično mjeri brojem CD4 stanica.

Imunodeficijencija rezultira povećanom osjetljivošću na širok spektar infekcija, karcinoma i drugih bolesti s kojima se ljudi zdravog imunološkog sistema mogu boriti.

Najnaprednija faza HIV infekcije je sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS), kojem je potrebono 2-15 godina da se razvije ako se ne liječi, ovisno o pojedincu. AIDS se definira razvojem određenih karcinoma, infekcija ili drugih težih kliničkih pokazatelja.

Znakovi i simptomi

Simptomi HIV-a variraju ovisno o stadiju infekcije. Iako su osobe koje žive sa HIV-om najčešće zarazne u prvih nekoliko mjeseci nakon zaraze, mnogi postanu svjesni svog statusa tek u kasnijim fazama. U prvih nekoliko nedjelja nakon početne infekcije ljudi mogu da ne osjete nikakve simptome ili se javljaju simptomi bolesti poput gripe, uključujući visoku temperaturu, glavobolju, osip ili grlobolju.

Kako infekcija progresivno oslabljuje imuni sistem, mogu razviti druge znakove i simptome, kao što su otečeni limfni čvorovi, gubitak težine, temperatura, proljev i kašalj. Bez liječenja također se mogu razviti teške bolesti poput tuberkuloze (TBC), kriptokoknog meningitisa, teške bakterijske infekcije i raka, poput limfoma i Kaposijevog sarkoma.

Prenos

HIV se može prenijeti razmjenom različitih tjelesnih tečnosti sa zaraženih ljudi, kao što su krv, majčino mlijeko, sjeme i vaginalni sekret. HIV se također može prenijeti s majke na dijete tokom trudnoće i porođaja. Pojedinci se ne mogu zaraziti svakodnevnim kontaktima, poput poljupca, zagrljaja, rukovanja ili dijeljenja ličnih predmeta, hrane ili vode.

Faktori rizika

Ponašanja i uvjeti koji izlažu pojedinca većem riziku od zaraze HIV-om uključuju:

 imati nezaštićen analni ili vaginalni seks;
 imati drugu seksualno prenosivu infekciju poput sifilisa, herpesa, klamidije, gonoreje i bakterijske vaginoze;
 dijeliti kontaminirane igle, šprice i drugi pribor za ubrizgavanje droga i otopina lijekova prilikom ubrizgavanja droga;
 primanje nesigurnih injekcija, transfuzija krvi i transplantacija tkiva i medicinski postupci koji uključuju sterilno rezanje ili probijanje; i
 slučajne povrede uboda igle, uključujući i zdravstvene radnike.

Dijagnoza

HIV se može dijagnosticirati brzim dijagnostičkim testovima koji daju rezultate istog dana. To uveliko olakšava ranu dijagnozu i povezanost s liječenjem i njegom. Također se može koristiti i samotestiranje na HIV. Međutim, niti jedan test ne može pružiti potpunu dijagnozu HIV-a; potreban je potvrdni test koji je proveo kvalificirani i potvrđeni zdravstveni radnik u mjesnoj zajednici ili klinici. Infekcija HIV-a može se otkriti s velikom tačnošću korištenjem prekvalificiranih testova SZO-a u sklopu nacionalno odobrene strategije testiranja.

Najčešće korišteni dijagnostički testovi na HIV otkrivaju antitijela koja je osoba proizvela kao dio svog imunološkog odgovora na borbu protiv HIV-a. U većini slučajeva osobe razviju antitijela na HIV u roku od 28 dana od infekcije. Za to vrijeme, osobe koje se testiraju prolaze kroz takozvani „prozorski“ period - kada antitijela protiv HIV-a nisu proizvedena i kada možda nisu imali znakove HIV infekcije, ali i kad mogu prenijeti HIV drugima. Nakon infekcije, pojedinac može prenijeti HIV seksualnom ili partneru s kojim dijeli drogu.
Nakon pozitivne dijagnoze, treba ponoviti testiranje prije nego što se takve osobe uključe u liječenje i njegu kako bi se isključila moguća greška u testiranju ili prijavljivanju. Značajno je da osobu kojoj je dijagnosticiran HIV i započne sa liječenjem ne treba ponovno testirati.

Iako je testiranje za adolescente i odrasle vrlo jednostavno i učinkovito, to nije slučaj za bebe rođene s HIV pozitivnim majkama. Za djecu mlađu od 18 mjeseci, serološka ispitivanja nisu dovoljna za identifikaciju HIV infekcije - virološka ispitivanja moraju se pružiti već nakon rođenja ili u dobi od 6 nedjelja). Sada su dostupne nove tehnologije za obavljanje ovog testa i omogućavanje rezultata istog dana, što će ubrzati odgovarajuću povezanost s liječenjem i njegom.

Usluge testiranja na HIV

Testiranje na HIV trebalo bi biti dobrovoljno i trebalo bi se priznati pravo na odbijanje testiranja. Obavezna ili prisilna testiranja od strane pružatelja zdravstvene usluge ili vlasti ili od strane partnera ili člana porodice nisu prihvatljiva jer narušava dobru javnu zdravstvenu praksu i krši ljudska prava.

Uvode se nove tehnologije pomoću kojih će se ljudi testirati, a mnoge zemlje provode samotestiranje kao dodatnu mogućnost za poticanje dijagnoze na HIV. Samotestiranje na HIV postupak je u kojem osoba koja želi znati svoj HIV status prikuplja uzorak, provodi test i interpretira rezultate ispitivanja privatno ili s nekim kome vjeruje. Samo-testiranje na HIV ne daje konačnu HIV-pozitivnu dijagnozu, ali treba ga upotrijebiti kao početni test nakon kojeg bi trebalo uslijediti potvrdno testiranje od strane zdravstvenog radnika.

Partneri koji uzimaju drogu i seksualni partneri osoba sa dijagnosticiranom HIV infekcijom imaju povećanu vjerovatnoću da su također HIV pozitivni. SZO preporučuje potpomognute službe informiranja o HIV partnerima kao jednostavan i efikasan način da se dođe do tih partnera - od kojih su mnogi nedijagnosticirani i nisu svjesni svog izlaganja HIV-u te mogu dobiti podršku i priliku za testiranje na HIV.

Sve službe za testiranje na HIV moraju slijediti preporučene SZO principe poznate kao "5 Cs":

 informirani Pristanak
 Poverljivost
 Savjetovanje
 Ispravni rezultati ispitivanja
 Povezanost (veza za njegu, liječenje i ostale usluge).

Prevencija

Pojedinci mogu smanjiti rizik od HIV infekcije ograničavanjem izloženosti faktorima rizika. Ključni načini za prevenciju HIV-a, koji se često koriste u kombinaciji:

Korištenje muških i ženskih kondoma

Pravilna i dosljedna upotreba muških i ženskih kondoma tokom vaginalne ili analne penetracije može zaštititi od širenja spolno prenosivih infekcija, uključujući HIV. Dokazi pokazuju da muški kondomi od lateksa imaju 85% ili veći zaštitni učinak protiv HIV-a i drugih spolno prenosivih infekcija.

Testiranje i savjetovanje za HIV i spolno prenosive infekcije

Preporučuje se testiranje na HIV i druge SPI svim ljudima koji su izloženi bilo kojem od faktora rizika. Ovo omogućava ljudima da bez odlaganja nauče o svom HIV statusu i pristupe neophodnim uslugama prevencije i liječenja. SZO preporučuje i testiranje za partnere ili parove. Uz to, SZO preporučuje potpomognute službe informiranja o HIV partnerima , u kojima osobe sa HIV-om dobivaju podršku da sami informišu svoje partnere ili uz pomoć pružatelja zdravstvenih usluga.

Testiranje i savjetovanje, povezanost s liječenjem tuberkuloze (TBC)

TBC je najčešća bolest među ljudima koji žive s HIV-om. Smrtonosna, ako nije otkrivena ili se ne liječi, TBC je vodeći uzrok smrti među ljudima s HIV-om, a odgovorna je za skoro 1 od 3 smrti povezane s HIV-om.

Rano otkrivanje TBC-a i brza povezanost s liječenjem TBC-a i antiretrovirusnom terapijom mogu spriječiti ove smrti. Skrining na TBC bi se trebao nuditi rutinski u službama za zaštitu od HIV-a, a rutinsko HIV testiranje treba se ponuditi svim pacijentima sa pretpostavljenom i dijagnosticiranom TBC. Svim ljudima koji žive s HIV-om koji nemaju aktivnu tuberkulozu treba ponuditi preventivnu terapiju. Pojedinci kojima je dijagnosticiran HIV i aktivna TBC trebali bi hitno započeti djelotvorno liječenje TBC-a (uključujući multirezistentnu tuberkulozu) te započeti sa antiretroviralnom terapijom.

Dobrovoljno medicinsko obrezivanje muškaraca

Medicinsko obrezivanje muškaraca smanjuje rizik od heteroseksualno stečene infekcije HIV-om kod muškaraca za približno 60%. Od 2007. godine, SZO preporučuje dobrovoljno medicinsko obrezivanje muškaraca kao dodatnu strategiju prevencije. Ovo je ključna preventivna intervencija koja je podržana u 15 zemalja istočne i južne Afrike sa velikom prevalencijom HIV-a i niskim stopama obrezivanja muškaraca. Dobrovoljno medicinsko obrezivanje muškaraca se također smatra dobrim pristupom za dosezanje muškaraca i adolescenata koji ne traže često zdravstvene usluge. Krajem 2018. godine 23 miliona dječaka i muškaraca u istočnoj i južnoj Africi dobilo je paket usluga, uključujući dobrovoljno medicinsko obrezivanje muškaraca, testiranje na HIV i obrazovanje o sigurnijem seksu i upotrebi kondoma.

Prednosti prevencije antiretrovirusne terapije

Naučno ispitivanje potvrdilo je da se, ukoliko se HIV pozitivna osoba pridržava efikasne antiretrovirusne terapije, rizik od prenošenja virusa svom nezaraženom seksualnom partneru može smanjiti za 96% u 2011. Nakon rezultata, SZO je preporučila da svim ljudima koji žive s HIV-om treba biti ponuđena antiretrovirusna terapija s ciljem spašavanja života i značajnog smanjenja prenošenja HIV-a.

Profilaksa prije izlaganja (PrEP) za HIV negativnog partnera

Oralni PrEP HIV-a podrazumijeva svakodnevnu upotrebu antiretrovirusnih lijekova od strane HIV negativnih osoba kako bi se blokirala akvizicija HIV-a. Više od 10 randomiziranih kontroliranih studija pokazalo je djelotvornost PrEP-a u smanjenju prenošenja HIV-a među nizom populacija, uključujući serodiverzalne heteroseksualne parove (gdje je jedan partner zaražen, a drugi nije), muškarce koji imaju seks sa muškarcima, transrodne žene, visoko - rizične heteroseksualne parove i uživaoce I.V. droga.

SZO preporučuje PrEP kao izbor prevencije za ljude s velikim rizikom od infekcije HIV-om kao dio kombinacije preventivnih pristupa. SZO je također proširila ove preporuke na HIV-negativne žene koje su trudne ili doje.

Profilaksa nakon izlaganja (PEP) za HIV

PEP je upotreba antiretrovirusnih lijekova u roku od 72 sata od izlaganja HIV-u radi sprječavanja infekcije. PEP uključuje savjetovanje, njegu prve pomoći, testiranje na HIV i primjenu 28-dnevnog toka antiretrovirusnih lijekova uz naknadnu njegu. SZO preporučuje upotrebu PEP-a kako za profesionalna, tako i za nestručna izlaganja, kao i za odrasle i djecu.

Smanjenje štete za ljude koji koriste drogu

Osobe koje uzimaju drogu mogu poduzeti mjere predostrožnosti protiv zaraze HIV-om koristeći sterilnu opremu za ubrizgavanje (uključujući igle i šprice) za svaku injekciju i ne dijeleći pribor za drogu. Liječenje ovisnosti o lijekovima, posebno zamjenska terapija opioidima za osobe ovisne o opioidima, također pomaže u smanjenju rizika od prenošenja HIV-a i podržava pridržavanje liječenja HIV-om. Opsežan paket intervencija za prevenciju i lečenje HIV-a za osobe koje uzimaju drogu uključuje:

 programe igala i šprica;
 nadomjesna terapija opioidima za osobe ovisne o opioidima i drugo liječenje ovisnosti o lijekovima;
 HIV testiranje i savjetovanje;
 Njega i liječenje HIV-a;
 informacije o smanjenju rizika, obrazovanje i pružanje naloksona za sprječavanje predoziranja opioidima;
 pristup kondomima; i
 liječenje SPI-a, TBC-a i virusnih hepatitisa.

Eliminacija prenosa virusa HIV sa majke na dijete

Prijenos HIV-a s HIV-pozitivne majke na dijete tokom trudnoće, porođaja ili dojenja naziva se vertikalnim prijenosom. U nedostatku bilo kakvih intervencija tokom ovih faza, stopa prenosa HIV-a s majke na dijete može biti između 15% i 45%. Rizik od prenosa s majke na dijete gotovo se može eliminirati ako se i majci i njezinom djetetu pružaju antiretrovirusni lijekovi što je ranije moguće u trudnoći i tokom perioda dojenja.

SZO preporučuje doživotnu antiretrovirusnu terapiju za sve osobe koje žive s HIV-om, bez obzira na njihov broj CD4 i klinički stadij bolesti; to uključuje trudnice i dojilje. U 2018. godini 82% od procijenjenih 1,3 miliona trudnica koje žive s HIV-om globalno su primile antiretrovirusne lijekove kako bi spriječile prijenos na svoju djecu. Sve veći broj zemalja postiže vrlo niske stope prenosa s majke na dijete, s tim da su neke formalno potvrđene za uklanjanje prenosa HIV-a s majke na dijete, kao javnozdravstvenog problema. Nekoliko zemalja s velikim opterećenjem HIV infekcije također napreduje na putu ka eliminaciji.

Liječenje

HIV se može suzbiti kombinacijom antiretrovirusne terapije koja se sastoji od 3 ili više antiretrovirusnih lijekova. Antiretrovirusna terapija ne liječi HIV infekciju, ali suzbija razmnožavanje virusa u tijelu osobe i omogućava imunološkom sistemu pojedinca da ojača i vrati sposobnost borbe protiv infekcija.

U 2016. godini SZO je preporučila da se svim osobama koje žive s HIV-om omogući cjeloživotna antiretrovirusna terapija, uključujući djecu, adolescente i odrasle te trudnice i dojilje, bez obzira na klinički status ili broj CD4 stanica. Sredinom 2019. godine 182 zemlje već su prihvatile ovu preporuku koja pokriva 99% svih ljudi koji žive s HIV-om na globalnoj razini.

EPIDEMIOLOGIJA HIV INFEKCIJE I AIDS-a U FEDERACIJI BIH

Prema posljednjim podacima kojima Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH raspolaže, do 27. novembra/studenog 2019. godine u Federaciji BiH je registrirano ukupno 237 osoba kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, od kojih je 101 razvilo AIDS, a u istom razdoblju umrla je 51 oboljela osoba. U 2019. godini, u Federaciji BiH je 14 novodijagnosticiranih, od čega su 4 oboljela razvila AIDS (grafikon br.1).
86,9% registriranih osoba sa HIV infekcijom su muškog, a 13,1% ženskog spola. Najveći broj registriranih (32,48%) infekciju su dobili u dobi od 20-29 godina, zatim u dobi 30-39 g. (31,22%), i u dobnoj skupini 40-49. g. (23,62%) (grafikon br.2).

Prosječna dob oboljelih je 35,7 godina (raspon od 4-68 g). Prema načinu prijenosa u ukupnom broju slučajeva dominantan način zaražavanja HIV-om bio je nezaštićeni spolni odnos, i to homoseksualni (muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima– MSM) 49,36% i heteroseksualni s 40,50%. U posljednih nekoliko godina zabilježen je porast infekcije HIV-om među MSM populacijom, s najvećim zabilježenim brojem slučajeva u 2016. i 2018. godini (14 slučajeva). Za 6.75% slučajeva, način zaraze HIV-om je bio injekcionim korištenjem droga (nesterilan pribor).

U Federaciji BiH kontinuirano se provode mjere praćenja, sprječavanja, suzbijanja i liječenja HIV infekcije i AIDS-a prema Programu mjera zdravstvene zaštite i posebnim programima (program povećanja dostupnosti dobrovoljnog HIV savjetovanja i testiranja u sklopu mreže centara za dobrovoljno, povjerljivo, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV pri zdravstvenim ustanovama, kao i nadzor nad ostalim spolno prenosivim bolestima).

Povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a, ZU Zavod za javno zdravstvo USK-a će 02.12.2019. u 11:00 sati, u prostorijama JU “II SREDNJA ŠKOLA” CAZIN ove godine organizirati obilježavanje istog.
Aktivnosti su sljedeće:
- Edukativna predavanja na temu AIDS
- Podjela promotivnog materijala (crvene trakice, leci, plakati)

World AIDS Day takes place on 1 December each year. It’s an opportunity for people worldwide to unite in the fight against HIV, to show support for people living with HIV, and to commemorate those who have died from an AIDS-related illness. Founded in 1988, World AIDS Day was the first ever global health day.
This year’s theme is "Communities make the difference".